Register
A password will be e-mailed to you.
ALEJA NOĆNIH MORA (1947)
ORIGINALNI NAZIV: Nightmare Alley; REŽIJA: Edmund Goulding; SCENARIJ: Jules Furthman prema romanu Williama Lindsaya Greshama; GLUME: Tyrone Power, Joan Blondell, Coleen Gray, Helen Walker; SNIMATELJ: Lee Garmes; GLAZBA: Cyril J. Mockridge; TRAJANJE: 110 min.
OCJENA9
9OCJENA AUTORA
Ocjena čitatelja: (1 Ocjena)
8.0

William Lindsay Gresham već je kao dječak bio fasciniran cirkusom. Njegova je obitelj živjela u New Yorku i majka ga je često vodila u zabavni park na Coney Islandu. Kao mladić dragovoljno je sudjelovao u Španjolskom građanskom ratu obavljajući dužnost bolničara. Nadređeni mu je bio “Doc” Halliday, bivši zaposlenik cirkusa. Halliday je Greshamu ispričao sve o karnevalskom životu, o njihovoj etici, jeziku i preziru spram vanjskome svijetu. Od Hallidayja je Gresham prvi put čuo za izraz geek. Geek je najniža forma unutar cirkusa a ujedno i svojevrsna parodija vanjskog svijeta. To je čovjek koji u kavezu odgriza glave pilićima ili zmijama na zaprepaštenje znatiželjne publike. Izraz je prvi put zabilježen u cirkuskom slengu 1916., a smatra se varijantom riječi geck (budala, naivčina, šašavac) koja navodno potječe iz germanske onomatopeje i koja je u njemačkim i skandinavskim krajevima oko Sjevernog mora značila “griznuti, krknuti”, a sekundarno i “izazivati, izrugivati”. Na Greshamovo pitanje gdje se pronalaze geekovi Halliday mu je odgovorio: „Takve ne pronalaziš. Stvoriš ih.“ U tom se trenu rodila ideja iz koje će nastati roman Aleja noćnih mora.

Roman je bio iznimno uspješan. Pročitao ga je i Tyrone Power kojeg je toliko impresionirao da je odmah, za nemali iznos od 60 000 dolara, otkupio prava na adaptaciju. U tom je predlošku glumac prepoznao priliku za promjenom imidža i prelazak iz romantičarskih avanturističkih junaka ka zahtjevnijim ulogama. George Jessel odlučio je producirati film i uvjerio je čelnika Foxa Darryla F. Zanucka da je moguće adaptirati roman, koji sadrži podosta kontroverznih elemenata, u kvalitetan scenarij na način da se zadovolje cenzori. Scenarij će odraditi Jules Furthman, proslavljeni autor koji potpisuje Hawksove noir klasike Duboki san i Imati i nemati s Bogartom kao i Shanghai-ekspres i Plavu veneru Josefa von Sternberga s Marlene Dietrich. Osim slavnog scenariste osiguran je i slavni snimatelj, Lee Garmes. Garmes je također ranije surađivao s Hawksom i Sternbergom a, iako nekreditiran, snimao je i epski  Zameo ih vjetar. Iskusni snimatelj diktirao je kompoziciju kadra pošto, kako kaže, redatelj nije imao pojma o kameri niti ga je pretjerano zanimala. Redatelj, Edmund Goulding, bavio se glumcima i u tome je bio izvrstan.

Goulding je također bio uspješan u svom poslu te odlično zaokružuje kvalitetnu ekipu iza kamere. Filmografija mu između, ostalih, uključuje i Oscarom ovjenčan Grand Hotel s Gretom Garbo i Joan Crawford. Slovio je kao odličan „ženski“ redatelj, čovjek koji izvlači maksimum iz svojih glumica. Njemu je, baš kao i Tyroneu Poweru, Aleja noćnih mora bio prvi film noir. Goulding je već tada bio zloglasan zbog svog privatnog života koji je uključivao uživanje u alkoholu i drogama, organiziranje biseksualnih orgija i „audicijski kauč“ na kojem je, navodno, seksualno iskorištavao mladiće i djevojke željne filmske slave. Na orgijama bi, prema pisanju upućenih, režirao seksualne odnose kao na filmskome setu. 1932. godine, nakon jedne od njegovih zabava, dvije su žene završile u bolnici. Sve je to bila javna tajna koja bi se savršeno uklopila u pravi pravcati noir film. Njegova Aleja svakako je jedan od najmračnijih filmova tog mračnog podžanra i iz tog razloga stekao je kultni status. Činjenica da je film desetljećima bio nedostupan široj publici zbog spora između producenta Jessela i 20th Century Foxa uvelike je pridonijela kultnosti Aleje. Mnogi ljubitelji žanra željeli su pogledati ovaj kontroverzni noir a nisu imali prilike.

Film počinje gdje će i završiti, u cirkusu. Tamo slatkorječivi mladić Stanton radi kao pomoćnik. On je ambiciozan, priznaje da nikad ne razmišlja o ikome osim o samome sebi i ima osjećaj superiornosti pošto zna kako trikovi funkcioniraju a budale iz vanjskog svijeta nemaju pojma. Naumio je izvući šifru za nadmudrivanje publike od mentalistice Zeene (nju tumači sjajna Joan Blondell). Zeena je šifru razvila sa suprugom Peteom koji je s vremenom postao okorjeli alkoholičar. Nakon što nehotice skrivi Peteovu smrt Stanu se ostvari želja i Zeena ga poduči zanatu. No, Stan se spetlja s mladom cirkuskom kolegicom Molly i kad za to saznaju snagator Bruno, koji je bacio oko na Molly, i Zeena, koju je Stan obrlatio, cirkuska družina ih prema svom kodeksu prisilno vjenčava. Supružnici odlaze u Chicago i postaju senzacija u noćnim klubovima koristeći Zeeninu i Peteovu šifru. Tamo Stan upoznaje psihologinju Lilith uz čiju će se pomoć dići na razinu mistika no ona će ga ultimativno doći glave.

Zanimljivo je scenarističko povlačenje paralele između cirkuskog vidovnjaštva s periferije i moderne psihologije velegrada. Oboje se odnosi na čitanje ljudi a uspješnost u tom zanatu može biti itekako profitabilna. Psihologinja na kraju nadmudri vidovnjaka. Helen Walker je odlična kao netipična femme fatale. Ona našeg antijunaka ne privlači seksualno već mu pruža priliku za prestižem pošto snima seanse tijekom kojih joj bogati klijenti otkrivaju informacije koje mentalist može itekako iskoristiti na vlastitu korist. Nakon što se udruži s nemoralnom psihologinjom Stan odglumi komunikaciju s mrtvom kćeri bogate starice koja ga potom doživljava kao svojevrsnog sveca. Ubrzo sam sebe počinje smatrati čudotvorcem, donositeljem nade koji dobiva stotine pisama dnevno od ljudi čiju vjeru pobuđuje. Njegov pad počinje kada pokuša izmusti gomilu love od bogatog industrijalca pa uvjeri svoju ženu, koja nerado pristane jer smatra da ide protiv Boga, da odglumi prikazanje duha njegove davno preminule ljubavi (u romanu je je opisano da je umrla zbog komplikacija prilikom ilegalnog pobačaja što zbog cenzure nije detaljizirano u filmu). Molly se usred performansa sažali nad starcem koji potom shvati da ga Stan čitavo vrijeme vuče za nos. Nakon tog debakla naš junak shvati da je i sam postao žrtva veće igračice. Izuzetno atmosferična upotreba zvuka dolazi do izražaja u prizoru kad psihologinja uvjerava Stana da halucinira i kaže mu da policijske sirene, koje on i mi gledatelji čujemo, ona ne čuje. Zvučna montaža je efektno iskorištena i ranije u filmu. Tijekom nekoliko ključnih prizora u pozadini čujemo divljačko glasanje cirkuskog geeka.

Greshamov roman završava ovako: Stan uskače u vlak prema sjeveru i započinje razgovor s organizatorom crnačkog sindikata radnika. Kaže mu: „Kakav bi nas to bog strpao ovamo? U ovu smrdljivu klaonicu koju nazivamo svijetom? Možda neki tipa onih likova koji s užitkom otkidaju muhama krila. Gdje je smisao u preživljavanju i gladovanju? U borbi sa svakim tko naiđe da bi si napunio trbuh? Živimo u ludnici u kojoj vladaju najveći luđaci.“ U ono doba cenzorski ured bio je vrlo osjetljiv na odnos filmova prema religiji i takav završetak bio je nezamisliv. Jedna od tabu tema bio je i razvod pa je i originalni scenaristički završetak u kojem se Molly razvede od Stana i uda za Brunu morao biti promijenjen. Na kraju su se Furthman i Goulding složili kako treba završiti film. Upravitelj cirkusa upita Stana: „Jesi li siguran da želiš biti geek?“, a Stan odgovara: „Rođen sam za to.“ Zamračenje i kraj! Ali… ipak, nažalost, ne. Zanuck je zahtijevao da snime drugačiji završetak. A velikom se šefu moraš pokoriti. Tako smo dobili prizor u kojem su Stan i Molly opet ujedinjeni. No, završetak je ipak tragičan. Stan i Molly pretvaraju se u Zeenu i Petea s početka filma. Svedeni su na očajnog ovisnika i ženu koja ga uzaludno pokušava rehabilitirati. Kako čovjek može pasti tako nisko? Upravitelj cirkusa odgovara: „Letio je previsoko.“ Nema boce dovoljno duboke da ublaži takav strmoglavi pad. Kao što mudro zaključi jedan od likova: „Alkoholom zaboraviš samo jednu stvar. Kako zaboraviti.“

Aleju noćnih mora nećete lako zaboraviti. Radi se o izuzetno kvalitetnom filmu o usponu i padu jednog čovjeka, o glumi, psihologiji, ponoru ljudske psihe, religiji i spiritualnosti… a i o cirkusu. Da, ovo je uz kultne Browningove Nakaze vjerojatno najbolji film o cirkusu proizašao iz Hollywooda. Također, Aleja upućuje oštru kritiku društva temeljenog na prevarama kojima se iskorištavaju ljudske potrebe. Od cirkusanata preko psihologa sve do bogatih biznismena, baš svi nekoga varaju. No, za razliku od vanjskog svijeta u malom zadružnom svijetu, u cirkusu, postoji etički kodeks. Istina je u tarot kartama. U cirkusu varaju da bi zabavili publiku i tek kad jedan od njih odbaci taj kodeks počinju problemi. Jednostavno je „upecati“ ljude. Svaki dječak ima psa i sijedu majku koja ga dočekuje na vratima. Pričom iz svačijeg života ne možeš promašiti. Vrhunski noir!

Facebook Comments

Odgovori

Vaša email adresa neće biti objavljena.