Register
A password will be e-mailed to you.
Charley Varrick (1973)
ORIGINALNI NAZIV: Charley Varrick; REŽIJA: Don Siegel; SCENARIJ: Howard Rodman & Dean Riesner prema romanu Johna Reesea; GLUME: Walter Matthau, Joe Don Baker, Felicia Farr, Andrew Robinson, Sheree North, John Vernon; SNIMATELJ: Michael C. Butler; GLAZBA: Lalo Schifrin; TRAJANJE: 111 min.
OCJENA8
8OCJENA AUTORA
Ocjena čitatelja: (1 Ocjena)
7.6

Posljednji od nezavisnih naslov je koji je Don Siegel odabrao za svoj prvi film nakon Prljavog Harryja. To je ujedno i slogan kojim se reklamira Charley Varrick, zaprašivač usjeva kojem sav posao otimaju velike kompanije. Kako bi se domogao nekoliko tisuća dolara Varrick odluči opljačkati malenu banku naselja Tres Cruces u Novom Meksiku. Pomagači su mu dvojica kolega s posla i supruga koju je upoznao u doba kad su oboje izvodili kaskaderske poslove u svojevrsnom letećem cirkusu. Jedan od suučesnika i supruga pogibaju prilikom pljačke, a Varrick i drugi suučesnik završe s više od pola milijuna mafijaškog novca. Zločinačka organizacija koristila je banku za pranje novca što znači da je policija našem antijunaku najmanji problem jer zakon brzo odustaje od potjere no mafija nikad neće odustati od potraživanja svog novca. U problemu su i upravitelj banke te voditelj poslovnice pošto su oni jedni znali da se novac od kockanja, kurvanja i droge iz Las Vegasa nalazi u banci. Naravno da će mafijaški šefovi koji ne vjeruju u slučajnosti posumnjati u njihovu upletenost u pljačku. Upravitelj banke stoga kontaktira mafijaškog ubojicu da pronađe pljačkaše i vrati novac.

Charley Varrick počinje probnim snimkama Siegelove djece koja trče oko vodenih prskalica, njegove kćerke koja kosi travljak, Matthauvog sina koji pokušava osedlati magarca. Te idilične prizore mirnog mjestašca skladno nadopunjuje glazba Laloa Schifrina. Zatim se desi zločin, erupcija nasilja, pljačkaš pogiba, vozačica je smrtno ranjena, policajac upucan između očiju, slijedi dramatična automobilska potjera. Dolazi do apsolutne promjene atmosfere i naglog rasta dinamike. Na doista sjajan način Siegel, te scenaristi Howard Rodman i Dean Riesner, dočaravaju nemir koji velegradske kompanije donose u malu skladnu zajednicu. Imamo junaka koji gubi posao zbog velikih tvrtki a zatim se ispostavi da zločinačka organizacija pere lovu u tom lijepom naselju što pokreće niz nasilja. Ta kolizija nevinosti i zla genijalno je oblikovana u dva prizora sa upraviteljem banke kojeg tumači odličan John Vernon. U prvom, on dolazi popričati s voditeljem poslovnice nakon pljačke no ne može obaviti taj razgovor jer je u tijeku revizija. Dok pregovara s istražiteljem koji ga ne pušta u vlastitu banku djevojčica ga zamoli da joj zanjiše ljuljačku pri čemu mafijaški bankar pristojno čavrlja s klinkom ispitujući je kako je nazvala svoju mačku i ima li braće ili sestara. Kasnije, u drugom prizoru upravitelj i voditelj banke konačno se susreću na osami kod pašnjaka s kravama.  Gledajući krave, upravitelj banke kaže voditelju da bi rado mijenjao mjesto s njima jer najgore što im se može desiti je kratak spoj u električnoj muzilici. Slijedi rasprava o tome u koliku nevolju su se uvalili. Tijekom tog ozbiljnog razgovora bankar primijeti kravu i kaže: „Pogledaj onu veliku smeđu tamo. Čovječe, kolike sise ima!“ Ovo je ujedno odličan primjer humora kojeg ne manjka u filmu.

U vrijeme kada se roman Johna Reesea adaptirao u scenarij ideja je bila da Charleyja Varricka igra Donald Sutherland. Film je trebao sadržavati više nasilja i ponešto seksualnih perverzija. Universal je, kako bi povečali šanse za zaradom na kino blagajnama odlučio ukloniti perverzije, ublažiti nasilje i da Sutherlanda zamijeni Walter Matthau, obiteljski glumac. Matthau je širem gledateljstvu poznat po komičnim ulogama ponajviše zahvaljujući suradnji s velikanom Billyjem Wilderom, no bogata filmografija mu broji i ozbiljnije mračne uloge. Jednom prilikom glumac je duhovito ali navodno i iskreno objasnio činjenicu kako je postao filmska zvijezda referirajući pritom na svoju ovisnost o kocki. Tvrdi da je njegova bolest u kocki bila što zapravo nije ni želio pobijediti. Uzbuđenje i užitak iz kockanja dobivao je gubljenjem. „Jednog dana nazvao me moj kladioničar i rekao mi: Waltere što želiš da ti slomim prvo? Ruke ili noge?“  Kaže da mu je u tom trenutku postalo jasno da mora skupiti što više love u što kraćem roku i zato je prihvaćao sve uloge koje su mu bile ponuđene. S vremenom je postao odličan i zapažen u svom poslu. Kroz Charleyja Varricka dao nam je jednu od svojih najboljih izvedbi. Sjajno je utjelovio pametnog i opasnog muškarca koji se mora izvući iz problema u koji se uvalio i pritom ići protiv mafije. Na naki način njegovo nadmudrivanje mafije svojevrsna je osveta moćnim organizacijama koje su ga primorale na čin pljačke. Gledatelju je lako simpatizirati takvog spretnog antijunaka bez obzira koliko nemoralne neke njegove odluke bile. Britanska filmska akademija prepoznala je kvalitetu i nagradila Matthaua BAFTOM 1974. kao najboljeg glumca za dvije uloge, ovu Charleyja Varricka i naslovnog Petea iz Rittovog Pete ‘n’ Tillie.

Siegel je okupio zavidnu listu sporednih glumaca. Među njima je veteranka Marjorie Bennett. Ona tumači pohotnu staru susjedu u naselju prikolica koja je uvjerena da je vrebaju muškarci, posebice mljekar, i kad zazvoni telefon pretpostavlja da se radi o opscenom pozivu. Bankarskog čuvara glumi vestern legenda Bob Steele. Njegov obožavatelj bio je i Andrew Robinson koji ovdje igra mladog, priglupog i pohlepnog Varrickovog pljačkaškog kolegu. Robinsona pamtimo i iz prethodnog Siegelovog filma, Prljavog Harrya, kao Škorpiona, pomahnitalog snajperistu. Posebno je upečatljiv Joe Don Baker u ulozi mafijaškog plaćenika Mollyja. Nosi kaubojski šešir, puši lulu, opak je i ima duhovite komentare. U bordelu, na ponuđene besplatne usluge, izgovori odličnu repliku: „Ne spavam s kurvama. Barem ne svjesno.“ U ranijem prizoru ide zaplijeniti auto od crnca koji mu se suprotstavi pa ga odalami uz riječi: „Samo nekoliko osoba priča sa mnom tim tonom. Nekoliko bijelaca i nijedan crnjo.“ Tom scenom i samom njegovom pojavom jasno nam se daje do znanja o kakvom se točno liku radi. Feministkinja Molly Haskell, autorica knjige o tretmanu žena u filmovima, pohvalila je karakterizaciju ženskih likova, sjajne izvedbe Jacqueline Scott kao Varrickove supruge i Sheree North kao krivotvoriteljice putovnica, te galantan odnos naslovnog lika spram žena. Primjetila je sličnost sa Hawksovim ženama iz Dubokog sna koje su individualizirane u toj mjeri da postaju svrha, a ne tek mehanizam zapleta.

Bitna odlika Siegelovih filmova je što u njima nema sentimentalnosti. Kod Varricka vidimo tugu kad mu pogiba supruga. On je poljubi, skida vjenčani prsten, a zatim postavi tempiranu bombu koja će raznijeti automobil s njezinim tijelom. Život ide dalje a tako i film. Nema suvišnih prizora. Svaka je scena ili bitna za razvoj fabule ili karakterizaciju likova. Mladom snimatelju Michaelu C. Butleru, inače Siegelovom kumčetu, ovo je debitantski rad. Već od uvodne špice jasno je koliko je zapravo Charley Varrick lijepo snimljen film, a tu tvrdnju zacementira sjajan prizor tempirane eksplozije automobila podno planina koja prene policajca koji je, a da toga nije ni svjestan, upravo zaustavio odbjegle pljačkaše. Treba pohvaliti i odličan kaskaderski posao. Siegel teži uvjerljivosti vratolomija, a to je i dobio. Završni dvoboj automobila i aviona na automobilskom otpadu maestralno je izveden. Nakon velikog uspjeha Prljavog Harryja redatelj je brandirao sebe. Charley Varrick počinje natpisom „a Siegel film“ i to je vjerojatno prvi američki film u kojem je redatelj kreditiran na takav način. Siegel je to zaslužio. Nema sumnje da je njegovo iznimno iskustvo i vještina iza kamere učinilo ovo djelo dostojnim uživanja kultnog statusa. U hičkokovskoj maniri redatelj se pojavljuje i ispred kamere kao tip kojeg mafijaš Honest John pobijedi u stolnom tenisu. Varrick je odličan krimić i uz Prljavog Harryja i Posljednji hitac ulazi u top tri filma Dona Siegela.

Facebook Comments

Odgovori

Vaša email adresa neće biti objavljena.