Register
A password will be e-mailed to you.
True Detective – kozmički horor i njegovo nadvladavanje
OCJENA9
9OCJENA AUTORA
Ocjena čitatelja: (3 Votes)
10.0

true detective001

Ponekad se dogodi da u svijetu filma (i serija) naiđemo na poneko nadžanrovsko djelo. True Detective je serija (ili dugački film) koju nije lako čisto žanrovski odrediti. Naravno, neosporno je u pitanju krimi-triler, no također je prisutna netipično, ali uspjelo upakirana i jaka doza horora. No True Detective je možda i prije svega karakterna drama, a uz to i jedan pogled na nihilizam, ne samo što on jest, nego i kako ga prevladati.

Dvojica detektiva u Lousiani, Hart i Cohle, istražuju slučaj okrutnog ritualnog ubojstva. Serija se proteže kroz duži period, od 17 godina, i prati paralelno prošlost (devedesete) i sadašnjost (2012). Ono što prvo možemo zapaziti je da ovo nije tipičan krimić jer se više bavi likovima nego samim slučajem. Rust, centralni lik serije, je pesimist i nihilist, usamljenik koji se iz narkotika prebacio na ubojstva, dok je njegov partner Marty više ekstrovertirani tip. Marty je muž i otac, no obitelj ne cijeni dovoljno i njegov obiteljski život se tokom istrage polako raspada. Ova dva vrlo nesavršena lika funkcioniraju savršeno, ponajviše zahvaljujući odličnoj glumi Harrelsona i McConaugheya te efektnom scenariju Nica Pizzolatta.

true detective002

Već od uvodne špice, možda jedne od najboljih kod TV serija uopće, i mračne country pjesme Far From Any Road može se naslutiti da će ovo biti kvalitetna serija (barem je u mom slučaju bilo tako). A trenutak kad sam postao siguran da ovo neće biti tipična krimi serija bio je dijalog u autu u kojem Rust iznosi Martyu svoj izrazito negativan i pesimističan stav prema svijetu: „Mislim da je ljudska vrsta tragična greška evolucije. Časna stvar za nas bi bila da se prestanemo razmnožavati i zajedno izumremo“.

Na prvi pogled moglo bi se pomisliti da je Rust tipičan brbljavac i jeftini cinik, no ustvari kako dublje upoznajemo njegov karakter vide se i razlozi za takav stav. Rust je izgubio dvogodišnje dijete u nesreći i otada poriče svaki smisao u svijetu. Unatoč tome nije postao pasivan, niti je izgubio moralne vrijednosti.  Citirajući Korinčane, Rust spominje zašto je prešao iz narkotika u ubojstva: htio je ostati dio tijela, odnosno, dio društva. Je li Rust uopće pravi nihilist kakvim se želi predstaviti sebi i drugima? Mnogi gledatelji serije shvatili su njegov lik kao izvor neugodnih istina i mudrosti od kojih želimo pobjeći, no koje su istinite. Utoliko veće bilo je razočaranje takvim završetkom Rustova karakternog razvoja. Na kraju je jasno da je Rustovo filozofiranje, kao i Martyev mačizam, ustvari samo maska koja služi da se prikrije bol. Kako je rekao Childress, glavni negativac: „Skini masku“. Što je istovremeno i referenca na Chambersova Žutog Kralja, ali ima i dublje značenje unutar priče.

true detective003

Kada Errol to kaže, on, naravno, želi reći da je maska ono što prikriva zlo u nama, a bez maske mi smo čudovišta, sljedbenici Carcose, koja je istovremeno napuštena tvrđava u obliku labirinta u kojem su se održavala žrtvovanja, ali na jednoj razini predstavlja i onostrani svijet zla kojem Childress, Ledoux i ostali teže. Međutim, Rust i Marty obojica na kraju „skidaju masku“. Rust tijekom iskustva bliskog smrti osjeti ljubav svoje kćeri i oca i kada se probudi ponovno dobiva nadu da život ima vrijednost. Marty s druge strane spoznaje po prvi put što je izgubio kada mu se raspala obitelj. Obojica su prošla svojevrsnu katarzu.

Na prvi pogled serija djeluje kao da sav taj egzistencijalni užas američkog ruralnog juga predstavlja nešto neprobojno, nešto čemu se ne može pobjeći. „Vrijeme je zatvoreni krug“. Vječno vraćanje istog, kod Nietzchea osmišljen kao pozitivna afirmacija života (u smislu: ovaj je život jedino što imamo i zato ga treba proživjeti maksimalno), u Rustovoj filozofiji pesimizma postaje najgori užas. Iz tog kruga nema bijega, čak ni smrt ne izbavljuje jer se ponovno vraćaš u isti život. Rust prvi put čuje za to od Reggiea Ledouxa koji govori da ga je „vidio u svojim snovima“ i da je „sada s njim u Carcosi“. No što je Carcosa?

true detective004

Većina gledatelja serije već je saznala da je Carcosa preuzeta iz Chambersove knjige kratkih horor priča Kralj u žutom, a odatle dolazi i ime ubojice: Kralj u žutom ili Žuti kralj – Yellow King. U priči je Carcosa mitski, ukleti grad iz druge dimenzije, a Žuti Kralj tajanstveno i zlokobno natprirodno biće. U svijetu True Detectivea implicirano je da kult Žutog Kralja uglavnom sačinjava moćna obitelj Tuttle, a njihova moć se očituje kako na političkom (guverner Lousiane) tako i na duhovnom planu (velečasni Tuttle). Cjelokupan sustav je praktički pod kontrolom moćnih, sadističkih obitelji. Nihilizam u ovoj seriji kreće od vrha. Upravo zato je i tako teško pronaći čak i rednecke kao što su Ledoux i Childress. Tama je mnogo prostranija od svjetla, a iako Rust Cohle može pronaći i ubiti ubojicu Dore Lang, dobivena je samo bitka, a ne i rat. Tuttleovi, ljudi s maskama u videu, još su na slobodi. Borba dobra i zla izgleda nikada ne završava, barem u našem svijetu, ali ipak, Cohle je, čini se, naslutio da postoji i dimenzija stvarnosti u kojoj postoji samo ljubav i na koju zlo nema utjecaja.

Ali zašto rituali? Sadistička ubojstva su svakako jedan oblik iskazivanja nadmoći. No postoji i još nešto. Zašto je tijelo Dore Lange ostalo izloženo dok su većina ostala skrivena? Odgovor na to možda leži u Rustovu monologu iz pilota: „Mogu namirisati psihosferu, i imam loš okus u ustima.“ Što je psihosfera? Nešto kolektivno nesvjesno, ili bolje rečeno, podsvjesno. Pretpostavimo da određena dobra, i zla djela, mogu utjecati na kolektivnu svjest ljudi bez njihova znanja. Ritual žrtve bi mogao biti namjeran poremećaj psihosfere kako bi se ljudska svijest održala, da tako kažemo, na niskom stupnju i ostala podložna zlu. To vidimo kroz slučaj Martyeve obitelji. Zbog slučaja s lutkama i crteža mnogi su očekivali da Martyeva kćer ima neke veze sa slučajem, što se nije dogodilo. No neizravna veza postoji. Simbolika nije suvišna, a nije ni pokušaj zavaravanja gledatelja. To je prikaz kako zlodjela elite utječu na obične ljude bez ikakvog izravnog kontakta. Zbog toga je zlo u True Detectiveu toliko prisutno: jer ono nije oličeno samo u jednoj osobi, jednom luđaku iz močvare koji vozi kosilicu. Zlo je posvuda, jer, sam sustav je zlo.

true detective005

Rust kaže da je vrijeme zatvoreni krug i da je sve što postoji osuđeno na besmisleno ponavljanje. Carcosu ovdje možemo promatrati kao jedan izopačen pokušaj da se od tog kruga pobjegne. Onostrano carstvo tmine, kako neki kažu, a članovi kulta ga tako nedvojbeno doživljavaju, uostalom, kao krajnje zastranjene osobe, onostrano jedino tako mogu i razumjeti. Crne zvijezde, Žuti Kralj, lubanje, rogovi. Izopačeni ljudi zazivaju izopačenu onostranost. Osim moći, postoji i želja za oslobođenjem. Može se reći, od okova ovoga svijeta. Ledoux zaziva smrt, kao i Childress. A na toj razini Rust Cohle se susreće s njima, jer i on jednim dijelom žudi za njom. Naposljetku, sva trojica ubojica reagiraju na Rusta neobično, kao da uviđaju neku bliskost. Rust je negativna osoba, izmučen i ogorčen, ali unatoč tome ostaje vjeran svojim moralnim načelima, tako da se može promatrati kao lik „pozitivnog nihilista“, dok su ubojice „negativni“. Ledoux malo prije smrti kaže Rustu: „Vidio sam te u snu, ti si u Carcosi sada sa mnom“. I zaista, u finalu Rust dolazi u labirint nalik tvrđavi i pred oltarom Žutog Kralja ugleda nešto nalik na vrtlog energije. Vrlo brzo doživljava kliničku smrt nakon koje se budi sa sjećanjem na doživljaj čiste ljubavi i sjedinjenje sa svojom kćeri i ocem. Umjesto tame i zla, onostrano je zapravo svjetlost, koja pobjeđuje tamu.

true detective006

Kozmički horor je žanr koji strah zasniva na beznađu, i prije svega, strahu od nepoznatog. U True Detectiveu, uz klasičnu policijsku istragu, taj je strah, prisutnost zla, sveprisutan. Ali ne i nesavladiv, jer ovo nije samo priča o zlu, već o tome da je sukob dobra i zla jedino što je bitno. A čak i to je samo djelomično točno jer je moguće naslutiti postojanje višeg dobra, u kojem zlu nema mjesta. A ta transcedencija zla je možda i najveća vrijednost ove serije, tim više što je potpuno neočekivana, i to na nihilističkom terenu.

true detective007

 

Facebook Comments

Odgovori

Vaša email adresa neće biti objavljena.