Register
A password will be e-mailed to you.
VJEŠTICA (2015.)
ORIGINALNI NAZIV: The VVitch: A New-England Folktale; REŽIJA: Robert Eggers; SCENARIJ: Robert Eggers; GLUME: Anya Taylor-Joy, Ralph Ineson, Kate Dickie, Harvey Scrimshaw; SNIMATELJ: Jarin Blaschke; GLAZBA: Mark Korven; TRAJANJE: 92 min.
OCJENA8
8OCJENA AUTORA
Ocjena čitatelja: (7 Votes)
8.3

The VVitch001

Dugometražni debitantski uradak redatelja Roberta Eggersa podnaslovljen je narodna priča Nove Engleske. Znači, Vještica je inspirirana narodnim legendama, bajkama i povijesnim dokumentima u kojima su zabilježeni slučajevi čaranja. Eggers, koji potpisuje i scenarij, ranije je režirao svega dva kratkometražna filma, adaptaciju Izdajničkog srca Edgara Allana Poea i Ivicu i Maricu braće Grimm. Valja spomenuti da je čovjek porijeklom iz Nove Engleske, da su mu prve noćne more bile o vješticama, da je velik obožavatelj Ingmara Bergmana i Carla Theodora Dreyera, da je kao kazališni redatelj sam dizajnirao kostime i setove i da je Vješticu pomno planirao i pokušavao financirati pune četiri godine. Iznimna je pažnja posvećena detaljima i autentičnosti u stvaranju filma. Zlokobni lik iz naslova kreiran je prema umjetničkim djelima španjolskog slikara i grafičara Francisca Goye. Sasvim je očito da je mladi autor odabrao prave uzore, no koliko je uspješno realizirao ovaj svoj, očito vrlo osobni, projekt? Nema tu dvojbe, Vještica je odličan horor koji vješto balansira obiteljsku stravu i natprirodni užas. Uz lijepo klasično kadriranje u devedesetak minuta filma nenapadno je ukomponiran čitav niz elemenata koji oduvijek obogaćuju kvalitetne filmove žanra, pa tako imamo: intenzivni vjerski zanos, crnu magiju, vješticu, ubojstvo, opsjednutost, seksualnu represiju i metamorfiziranog Đavla.  Prava raskoš jeze obogaćuje ovaj vizualno impresivan debi tjeskobne atmosfere, za kojeg je Robert Eggers sasvim zasluženo nagrađen za najbolju režiju na Sundance Film Festivalu.

The VVitch002

U prvoj polovici 17. stoljeća ponosan pater familias William iz prkosa spram „lažnih kršćana“ priskrbi svojoj sedmeročlanoj obitelji izgnanstvo iz kolonijalističke komune puritanaca. Obitelj napušta zajednicu i novi dom pronalaze u izoliranoj dolini okruženoj šumom. Nakon što, u iznimno efektnom prizoru, nestane novorođenče postaje očito da područjem djeluju mračne sile, ali ponajviše, sasvim je jasno da se obiteljska zajednica počela raspadati. Imamo zanimljivu postavku o ocu koji je fizički, stasom i glasom, pa čak i svojim čvrstim i nepokolebljivim uvjerenjima, pravi simbol muškosti i zaštitnika. Ipak, ispostavi se da glava obitelji ne zna uzgajati usjeve, ni uloviti divljač, niti ima hrabrosti priznati ženi da je trampio srebrni kalež njezinog oca za zamke za divljač već dozvoli da sumnja za nestanak (kako kaleža, tako i bebe) padne na kćer. Zapravo, jedino u čemu je dobar je cijepanje drva. On je nesposoban skrbnik, licemjer i slabić koji je, doduše nesvjesno, svoju ženu i djecu iz sigurnosti odveo u opasnost i time upropastio obitelj. To ga čini čistom suprotnošću Bergmanovom mužu i ocu Töreu iz Djevičanskog izvora. Vještica motivima religije, crne magije i kompozicijom prizora (pogotovo scena večere i jahanje kćeri kroz šumu) priziva u sjećanje Ingmarov osvetnički klasik iako se radi o, na kraju, dva vrlo različita filma. Zapravo, tematski Vještica je puno bliža Isijavanju Stanleya Kubricka. Film nam jasno daje do znanja da u propast prije svega vodi slab ljudski duh. Nadnaravno ovdje ne napada snažne. Otac dolazi na red tek kad mu je ukazana njegova slabost od strane njemu najbližih. Zlo vreba nemoćne i samo takve može pridobiti obećavajući im ono čega su najviše željni… a bespomoćni najviše žude za moći.

The VVitch003

Religija i vjerovanje u natprirodno oduvijek su u simbiozi. U ovom slučaju nadnaravno je čisto zlo. Najstravičniji elementi bajki i narodnih priča predstavljaju to zlo: ružna stara vještica kao anti-majka, sposobna preobraziti se u ljepoticu i spremna na najužasnija zlodjela, pa jarac nazvan Crni Filip koji navodno komunicira s djecom, divlji zec prijetećeg izgleda, trula jabuka u ustima opsjednutog dječaka. Sve to mori obitelj engleskih hodočasnika koji su došli u divljinu i kojima komfor predstavlja tek sjećanje na staklene prozore u Engleskoj. Oni su puritanci, moralno strogi ljudi koji odbacuju svaki oblik raskalašenosti i vjeruju da je neophodno uspostaviti saveznički odnos s Bogom kako bi mogli otkupiti grijehe dobivene samim rođenjem. Njihovo je uvjerenje da će nekršteno dijete završiti u paklu. Caleb se s potpunim pravom pita kakav je to grijeh njegov maleni brat počinio da mu je uskraćen ulazak u Kraljevstvo Božje i usput ukazuje da će onaj koga se odmalena uvjerava da je, bez konkretnog razloga, grešan s vremenom u to i povjerovati što dugoročno može imati samo negativne posljedice. Postoji teorija da u ranom modernom periodu zla vještica predstavlja ambivalentnost muškaraca spram žena. Muške strahove i fantazije o ženskoj moći. Istovremeno, u takvom dominantno muškom društvu, zla vještica također predstavlja strah žena od vlastite moći i njihov unutarnji sukob o svom položaju u društvu. Eggers to vješto reproducira u Vještici tako da priča dobiva i snažan feministički aspekt.

The VVitch004

Film je okupio sjajnu ekipu ispred i iza kamere. Oca Williama i majku Katherine tumače odlični uglavnom epizodni glumci, Ralph Ineson i Kate Dickie, široj publici najpoznatiji po angažmanu u popularnoj Igri prijestolja. Pravo otkriće ipak su djeca. Nova lica, Anya Taylor Joy kao najstarija kćer Thomasin i Harvey Scrimshaw kao sin Caleb, naprosto briljiraju. Savršeno su prenijeli frustraciju života u vremenu u kojem u neke zakone (Božje, očeve) nije dozvoljeno sumnjati mada je u prirodi djece da sve propitkuju. Snimatelj Jarin Blaschke odradio je vrhunski svoj zadatak. Prilikom snimanja koristila se prirodna svjetlost. Nema umjetne rasvjete. Redatelj uvažava činjenicu da bi povjesničari mogli zamjeriti što u večernjim prizorima gori previše svijeća jer bi to predstavljalo izuzetnu rastrošnost u ono vrijeme, no ipak kompromisa je moralo biti da se postigne prava atmosfera. Dosta je mračnih prizora koji dočaravaju koliko je zapravo mračna noć u šumi i kakav je bio život bez električne energije. Za pravi ugođaj, potrebna je i prava glazba. Skladatelj Mark Korven konstruirao je prigodno jezivu muzičku pratnju koja u određenim dijelovima (jezivi glasovi i zvuk bubnjeva) podsjeća na glazbu Argentovog vještičjeg klasika Suspiria. Prilikom izgradnje seta (farme) i za kostime koristili su se autentični materijali tog doba čime je postignuta uvjerljivost koja dodatno pojačava osjećaj jeze.

The VVitch005

Autor na kraju nije pribjegao jeftinom i predvidljivom zaključku cjeline već nam je povrh svega, ako završetak filma odlučimo shvatiti doslovno, na inteligentan i nenametljiv način prikazao proces nastanka vještice bez da je demistificirao to strašno stvorenje. Bravo, Eggers! Kao njegov mogući sljedeći projekt navodi se srednjovjekovna priča Vitez i remake kultnog klasika Nosferatu. Redatelj tvrdi da ga za sada ne interesira snimanje filma čije se radnja odvija u suvremenom svijetu. Preferira pružiti pogled na modernog čovjeka kroz povijest. Na kraju, nije na odmet spomenuti da je Vještica dobila snažnu podršku Sotonističkog hrama, tzv. nebožanske religijske zajednice iz Detroita. Nije da to govori nešto pozitivno ili negativno o samom filmu, ali bi recimo, kao što je slučaj kad film biva osuđen od strane Vatikana, moglo privući dodatnu pozornost i veću gledanost, a ovaj horor u svakom slučaju zaslužuje pozornost… ta svidio se i popularnom Stephenu Kingu!

Facebook Comments

Odgovori

Vaša email adresa neće biti objavljena.