Register
A password will be e-mailed to you.
ČOVJEK OD PRUĆA (1973.)
ORIGINALNI NAZIV: The Wicker Man; REŽIJA: Robin Hardy; SCENARIJ: Anthony Shaffer; GLUME: Edward Woodward, Christopher Lee, Diane Cilento, Britt Ekland, Ingrid Pitt; SNIMATELJ: Harry Waxman; GLAZBA: Paul Giovanni; TRAJANJE: 99 min. (redateljska verzija), 87 min. (američka kino verzija), 94 min. (final cut)
OCJENA10
10OCJENA AUTORA
Ocjena čitatelja: (5 Votes)
8.5

wicker_man_001

Narednik Howie dobiva anonimno pismo u kojem ga se moli za pomoć oko slučaja nestale djevojčice na otoku Summerisle. Po dolasku na otok dočekuje ga veliko iznenađenje. Svi mještani, uključujući i njezinu majku, najprije niječu postojanje djevojčice, a zatim tvrde da je mrtva. Bizarnost situacije raste svakom minutom dok se kršćanski murjak s kopna upoznaje s poganskim običajima otočana. Mještani zalijevaju grobove na koje su zasadili drveća, a na ta drveća vješaju pupkovinu pokojnika. Na nadgrobnim spomenicima stoje natpisi poput: Ovdje leži Beech Buchanan zaštićen zmijskom ejakulacijom. Grlobolja se lijeći držanjem žabe u ustima, djeca veselo plešu oko svibanjskog stupa za kojeg ih u školi podučavaju da je falusni simbol koji simbolizira regenerativnu silu prirode, noću se orgija na livadi. Kamo god da se okrene naš junak nailazi na izopačenost. On je djevac koji ne vjeruje u seks prije braka, a svako malo s druge strane njegovih vrata pojavljuju se lijepe, mlade i potpuno gole žene. Pa može li se narednik oduprijeti iskušenju i ustrajati u svojoj vjeri na mjestu na kojem je potpuno izoliran zbog svojih načela i uvjerenja? Može li riješiti slučaj na otoku na kojem njegova titula predstavnika zakona ne znači apsolutno ništa jer vrhovnu vlast ima lord Summerisle, vlasnik otoka? Tog otoka gdje već odavno kršćanski bog ne postoji jer su ga smijenili veseliji drevni bogovi.  Svoju priliku je taj kršćanski bog, po riječima vlasnika otoka, profućkao. Kontroverzni poganski rituali i vjerovanja toliko uzrujavaju kopnenog policajca da često ne može suspregnuti mucanje i to ga čini sjajnom metom za provokacije. Kad narednik ugleda djevojke i mladiće kako skaču kroz plamen izvodeći ritual plodnosti zgroženo prokomentira: „goli su“, a lord Summerisle mu smireno odvrati: „Naravno. Opasnije je skakati preko vatre odjeven.“ Usprkos ogromnog jaza između njega i okoline, narednik Howie ubrzo shvati da je nestanak djevojčice povezan s podbačajem prošlogodišnjeg uroda voća i rađa se sumnja da mještani malenu namjeravaju žrtvovati bogovima kako bi spriječili da ih ista nesreća zadesi i ove godine. Ipak, sve je izglednije da su našem vrlom državnom službeniku, čestitom kršćaninu i djevcu, stanovnici Summerislea namijenili važnu ulogu lude u svečanoj ceremoniji Prvog svibnja.  Sasvim nesvjestan bio je poput onog kukca u školskoj klupi koji je iz zabave privezan za zakucani čavao da kruži uokolo uvijek istim smjerom sve dok ne ostane priljubljen uz čavao.

wicker_man_002

Čovjek od pruća svoj je susret s publikom započeo kao niskobudžetni B film, a danas se, sa svakim pravom, ubraja među najznačajnije kultne filmove. Njegova priča započela je ovako: 1971. godine glumac Christopher Lee, producent Peter Snell i scenarist Anthony Shaffer,  udružili su sredstva i kupili  prava za ekranizaciju romana Ritual autora Davida Pinnera. Nakon što je započeo adaptaciju romana, Shaffer je uvidio da Pinnerovo djelo ipak nije dovoljno uzbudljivo da bi se pretočilo u kvalitetan film. Tu na scenu stupa stari Shafferov suradnik, redatelj Robin Hardy. Tokom jednog vikenda u Hardyjevoj kući osmišljen je koncept filma. Radi se o borbi između različitih ideala. Poanta The Wicker Mana bila je postaviti pitanje koliko je narednikova religija, mada rasprostranjenija od religije otočana, od značaja u situaciji kada je on izoliran u moru drugačijih uvjerenja. Ispada da je pobjednik u sukobu religija onaj tko ima dovoljno ljudstva da primijeni svoj nauk. Shaffer je, da točno prikaže poganske obrede, proučio 12 tomova monumentalnog djela Zlatna grana: Studija magije i religije Jamesa Georgea Frazera. Prema Hardyjevim riječima: „Sve što vidite u filmu apsolutno je autentično. Svi detalji i sve ceremonije koje smo prikazali doista su se dešavale kroz povijest duž Britanije i zapadne Europe. Mi smo ih samo skupili zajedno u istom vremenu i na istom mjestu. Čovjek od pruća je itekako stvaran. Druidi su koristili takvu strukturu prilikom žrtvovanja vatrom. Nije nam bila namjera fascinirati publiku pokušavajući ih uvjeriti da se takve stvari još uvijek dešavaju diljem Europe, već smo se nadali da će gledatelji prepoznati detalje kao odjeke dječjih priča i pjesmica ili da će u njima razaznati ceremonije u kojima i sami sudjeluju svake godine. Mnogo je kršćanskih blagdana koji se obilježavaju na dan nekadašnje poganske svetkovine. Uskrs je jedan od njih. Prvotno je taj blagdan označavao slavlje zeca. Za Božić, ukrašavamo drvce jer je ono štovano od božice Here. Imela je vezana uz Druide i mit o zlatnoj grani. Zaboga, kad ukrašavate kuću za Božić koristite skoro svaki poganski simbol koji postoji.

wicker_man_003

Edward Woodward bio je treći izbor za ulogu narednika Howiea, nakon što su ponudu odbili David Hemmings i Michael York. Christopher Lee, koji je u projekt bio uključen od samog početka, odrekao se honorara za interpretaciju lorda Summerislea, uloge koju je osobno smatrao najboljom u svojoj bogatoj glumačkoj karijeri. Tom je ulogom Lee konačno izašao iz sjene Dracule, vampira kojeg je odigrao sedam puta za britanski Hammer Films i još dvaput izvan te produkcijske kuće. Lijepa Ingrid Pitt, iskusna u horror žanru, prihvatila je ulogu koju je ona sama opisala kao „knjižničarku nimfomanku“. Diane Cilento, u ono vrijeme supruga Seana Conneryja, odigrala je gđicu Rose, školsku učiteljicu. Seks simbol Britt Ekland tumači gostioničarku Willow. Sav njezin dijalog je u post produkciji sinkroniziran pošto nikako nije mogla pogoditi škotski naglasak. Film je snimljen u jesen 1972. u periodu od sedam tjedana. Kasna jesen pretvorena je u kasno proljeće inovativnom rasvjetom i umjetnim voćkama jabuka u cvatu. Snimano je na oko 25 lokacija, lokalno stanovništvo je statiralo u masovnim scenama, a oko plesnih prizora pripomogli su i učenici baletne škole. Angažiran je iskusni snimatelj Harry Waxman kojeg su uputili da što više pomogne redatelju debitantu. Waxman i Hardy nisu uspostavili najbolji odnos jer je redatelj smatrao da se snimatelj previše miješa u njegov posao. Za glazbenu pratnju zadužen je američki glazbenik Paul Giovanni. Soundtrack filma kombinira moderniji folk sa tradicionalnom keltskom lirikom. Glazbeni brojevi nadilaze funkciju pozadinske zvučne podloge je su, baš kao u mjuziklu, lijepo integrirani u film i djeluju kao sastavni dio priče. Stihovi pjesama često eksplicitno govore o seksu pošto se radnja odvija u zajednici koja je vrlo otvorena po pitanju seksualnosti.

wicker_man_004

Originalna verzija filma koju je Hardy konstruirao s montažerom Ericom Boyd-Perkinsom trajala je 99 minuta. U post produkciji je znatno skraćena scena u kojoj lord Summerisle objašnjava povijest otoka pošto je redatelj smatrao da je predugačka i narušava dinamiku filma. To nije dobro sjelo Christopheru Leeju. Još dvije snimljene scene također nisu ušle u tu varijantu, kasnije prozvanu redateljskom verzijom. U prvoj narednik Howie istražuje prijavu narušavanja reda i mira u jednom pubu na kopnu, a u drugoj na otoku biciklom odlazi intervjuirati gđu Grimmond vezano uz potragu za nestalom djevojčicom. Uz to, kraćene su i pjesme.  Ti, od strane redatelja, izbačeni prizori zauvijek su izgubljeni. Nakon što je u Cannesu prikazan izvan konkurencije, The Wicker Man je pobudio interes kod Rogera Cormana koji je odlučio kupiti prava za američku distribuciju. Slijedeći Cormanove sugestije, Michael Deeley, tadašnji čelnik studija British Lion dao je izrezati nekoliko scena iz filma. Izbačeni su svi prizori koji se odvijaju na kopnu i prethode odlasku narednika Howieja na otok. Izbačena je scena u kojoj lord Summerisle dovodi neiskusnog mladića gostioničarki Willow na seksualnu inicijaciju. Umjesto tog prizora umetnuta je scena u kojoj Willow pleše gola mameći čednog junaka filma. Ta se scena u originalnoj verziji odvija tek druge noći narednikovog boravka na Summerisleu, a ovdje je prebačena na prvu noć. Takva, američka kino verzija, u trajanju od 87 minuta najduže je u opticaju pa je i najgledanija. Samo u toj varijanti film započinje tekstom: „Producent zahvaljuje lordu Summerisleu i stanovnicima njegova otoka uz zapadnu obalu Škotske za povlašten uvid u vjerske obrede, kao i svesrdnu pomoć pri snimanju ovoga filma.“ Lažno se sugerira da se radi o stvarnoj osobi i lokaciji. Tu je verziju svojedobno prikazala i naša nacionalna televizijska kuća. Doduše, na kraju Corman nije ni osigurao prava za prikazivanje pošto je njegova novčana ponuda smatrana suviše skromnom pa su distributerska prava za američko tržište otišla studiju Warner Bros. Kad je Hardy 1976. odlučio locirati originalnu verziju svog filma neugodno se iznenadio spoznajom da čak i britanski studio ima samo negativ skraćene verzije. Poznata je glasina da su originalne snimke završile ispod asfalta kao podloga za autocestu M3. Srećom je Corman još uvijek imao dužu verziju koju mu je producent poslao na uvid nakon što je izrazio zanimanje za film. Bila je to vjerojatno jedina kopija redateljske verzije na svijetu koja je, igrom slučaja, kasnije isto tako nestala s lica zemlje. „Finalna“ verzija od 94 minute sastavljena je od divno restaurirane kratke verzije koja je nadopunjena prizorima inferiorne kvalitete koji potječu iz video kopije Cormanovog printa.

wicker_man_005

The Wicker man je nezaboravan inteligentan horor koji se ne pokorava normama žanra. Djelo koje i dan danas inspirira filmaše i glazbenike. Napisan kao melodrama, režiran kao mjuzikl, sa svršetkom koji maestralno šokira. Tri verzije su trenutno u opticaju i iz bilo koje od njih jasno je vidljivo da je riječ o vrhunskom ostvarenju. Film kojeg je nemoguće kategorizirati i film koji će vam, ako mu to dopustite, usaditi poneka pitanja u glavu. Primjerice, zašto je kršćanski murjak toliko osuđujuće nastrojen spram drugačijih vjerovanja? Onaj tko ne dijeli njegova uvjerenja automatski je u krivu i mještane vrlo brzo proglasi „prokletim poganima“. Konzervativnu sredinu zamijenio je liberalnom i našao se u kolektivu gdje muškarci pjevaju o krčmarevoj kćeri s jednakim zanosom i iskrenošću kojom on pjeva o Isusu Kristu.  To je očito više nego što tvrdokorni kršćanin može podnijeti.  Nije li lord Summerisle apsolutno u pravu kad ustvrdi da „čovjek uvijek treba biti otvoren za regenerativne utjecaje“? Karakterizacija je odrađena vrlo lukavo. Imamo junaka koji je čovjek od zakona i Boga, koji nastoji spasiti djevojčicu, znači školski primjer pozitivca. Ipak, zbog ograničavajućeg svjetonazora izmiče mu potpuna ispravnost. Isto tako odgovorne za okrutno finale ne možemo jednostavno okarakterizirati kao zle. Nema apsolutnog pozitivca, kao ni apsolutnog negativca iako se tijekom filma javlja osjećaj te klasične podjele na dobro i zlo. Također, ponuđeno nam je nekoliko sasvim smislenih objašnjenja poganskih uvjerenja, primjerice odgovor učiteljice zašto kršćanstvo podučavaju samo kao usporednu vjeru: „Djeca mnogo lakše shvaćaju pojam reinkarnacije nego uskrsnuća. Trupla u raspadanju kamen su spoticanja dječjoj mašti.“ Dakle, ako doista smatrate da postoji išta strašnije od ljudske naravi i ideologija krajnje vam je vrijeme za susret s Čovjekom od pruća.

Facebook Comments

One Response

  1. Mario Sremec

    Prilično je dobar The Wicker Man, dao sam mu osmicu, iako mu za savršenstvo fali poanta. Jer, teza o rajskom otoku usred represivne civilizacije nije zadovoljavajuća poanta, budući da nije izvedeno što, kako i zašto. Tobožnja “sloboda” (prikazana prije svega kao seksualna sloboda) je recidiv hipi kulture, a lord Summerisle je veliki guru, kojemu su, ionako, svi ti “slobodni” potčinjeni. A ujedno su potčinjeni prirodi, pa je reakcija magijsko mišljenje: da se može djelovati na svijet, “prevariti” prirodu = jednostavna analiza pokazuje da je cijela lordova filozofija o skladu s prirodom iluzija, štoviše, sami žrtveni obredi pokazuju da se ne prihvaća “prirodno” (slab urod, slaba žetva), pa je čitava religija zbrkana i kontradiktorna. Policajac-kršćanin ima pravo, sa svog povijesnog stajališta, osuđivati magijski stadij i držati da su “svi oni ludi”.
    A da li i sam film tako nešto sugerira, usprkos naglašenom prikazu slobodne ljubavi i harmonije, nisam ovoga trenutka siguran, valjalo bi pomno pratiti završetak i vidjeti vadi li čitavu stvar.
    Inače, dobar i informativan tekst.

    Reply

Odgovori

Vaša email adresa neće biti objavljena.