Register
A password will be e-mailed to you.
VELIKA LJEPOTA (2013.)
ORIGINALNI NAZIV: La grande bellezza; REŽIJA: Paolo Sorrentino; SCENARIJ: Paolo Sorrentino; GLUME: Toni Servillo, Carlo Verdone, Sabrina Ferilli, Carlo Buccirosso, Galatea Ranzi, Iaia Forte; SNIMATELJ: Luca Bigazzi; GLAZBA: Lele Marchitelli; TRAJANJE: 141 min.; 172 min. (integralna verzija)
OCJENA10
10OCJENA AUTORA
Ocjena čitatelja: (1 Ocjena)
9.5

La grande bellezza001

Velika proslava održava se na krovu moderne zgrade. Raznoliko društvo razuzdano pleše uz ritam dance glazbe koju povremeno nadjača zvuk trube mariachija. Jep Gambardella slavi 65. rođendan. Osim meksičkih glazbenika tu su i striptizete, patuljčica koju iz razonode bacaju u zrak, oronula TV zvijezda koja iskače iz lažne torte u obliku Koloseuma… Dekadencija i groteska dostojna Fellinija. Jep nam se predstavlja riječima: „Na to su pitanje, kao dječaci, moji prijatelji uvijek dali isti odgovor: pičku. Ja sam odgovorio: miris starih kuća. Pitanje je glasilo: što najviše voliš u životu? Suđeno mi je da budem emotivan. Predodređeno postati piscem.“ Sa 26 godina, nakon što je napisao svoj prvi i jedini roman, Jep Gambardella dolazi u Rim iz kojeg od tada do današnjeg dana nikud nije ni mrdnuo. Došao je s ciljem i uspješno ga realizirao. „Želio sam biti kralj života na visokoj nozi i uspio sam. Nisam želio samo ići na zabave, želio sam imati moć da ih upropastim.“ Sada radi kao novinar. Odrađuje intervjue s performerima čiji mu umjetnički izričaj ponekad nije blizak, poput žene koja sa stidnim dlačicama obojenim u crveno i u istom predjelu tijela iscrtanim srpom i čekićem juriša glavom u zid. Kad ga prozovu mizoginistom, on radije odabere titulu mizantropa. Okružuje se sebi sličnim dokonim bogatašima. U noćnoj šetnji praznom Piazzom Navona upitat će ženu u zrelim godinama kojim se poslom bavi. Ona će odgovoriti „Ja sam bogatašica“, na što Jep odvrati „Izvrsno zanimanje“. Ironičnim podbadanjima usprkos, junak filma ne uzdiže se iznad svog narcističkog društva. Ne smatra sebe boljom osobom što i navodi u sjajnom eksplicitnom verbalnom okršaju s arogantnom spisateljicom. Tu ženu koja mu je prijateljica, između ostalog, upita zna li da je Flaubert želio napisati roman o ničemu i nadoda da je šteta što nju nije upoznao jer bi imao materijala za sjajnu knjigu.Poznate su nam naše neistine i stoga nam se razgovor svodi na isprazne besmislice jer se ne želimo suočiti s vlastitom trivijalnošću. Čovjek za kojeg je jutro nepoznat objekt, svoje noći posvećuje potrazi za velikom ljepotom prolazeći kroz labirint zavodljivog, no posve ispraznog jet-set društva.

La grande bellezza002

Velika ljepota započinje citatom iz nihilističkog klasika Louisa-Ferdinanda Célinea Putovanje nakraj noći. Citat glasi: „Putovanje je korisno, ono razvija maštovitost. Sve ostalo je razočaranje i zamor. Naše putovanje je izmišljeno, u tome je njegova snaga. Život i smrt. Ljudi, životinje, gradovi, stvari, sve je izmišljeno. Sve je priča, fiktivna naracija. Littre tako kaže, a on nikad ne griješi. Uostalom, svatko može toliko učiniti. Samo morate zažmiriti. To je s one strane života.“ Junak filma jednom prilikom kaže da su turisti jedini pravi ljudi u Rimu. Grad dokrajči sve ostale. Saznajući za smrt svoje mladenačke ljubavi Elise, Jep doživi egzistencijalnu krizu. Tužnu vijest priopći mu njezin ožalošćeni muž Alfredo. Proveli su u braku 35 godina i tek nakon što je umrla, pročitavši njezin dnevnik, Alfredo saznaje da je Jep bio jedina ljubav Elisinog života. Iako nonšalantno kaže da ne zna kad ga je Elisa ostavila pamti točan datum prekida njihove veze, 08. rujan 1970. Njezinog udovca prvo upita: „Imate li djece?“ Alfredo mu odgovori da nemaju jer on nije mogao.  „Ja mogu“ odvrati Jep ishitreno i pomalo okrutno s obzirom na situaciju. Može, ali nije se usudio pošto je i sam još uvijek dijete sa spremačicom koja se brine za njegove osnovne potrebe i koju od milja naziva vragolankom. Riječima Sebastiana Paffa, pjesnika koji ništa ne govori zato jer sluša: Gore s životom, dolje sa sjećanjima. Jep je dio tog društva koje se trudi zaboraviti i odbija zagrepsti ispod površine iako se ne uklapa u potpunosti u taj milje. Započet će vezu sa sredovječnom sofisticiranom striptizetom koja radi u klubu svog 70-godišnjeg oca. Veza neće potrajati zbog njezine bolesti. S obzirom na stil i teme kojima se bavi, Paolo Sorrentino, redatelj filma, proglašen je novim Fellinijem, pa i Antonionijem. Svrstava ga se uz bok režiserima zlatnog doba talijanske kinematografije. La grande bellezza pokupila je Oscara i Zlatni globus za najbolji strani film, a u istoj je kategoriji nagrađena i od strane Europske filmske akademije koja je filmu dodijelila kipić i za najbolju režiju, najbolju glavnu ulogu i montažu. Sorrentino je bez ikakve sumnje vrhunski filmski autor i intelektualac, a ovaj film, barem za sad, predstavlja krunu njegovog stvaralaštva.

La grande bellezza003

Likovi u filmu ne pričaju nimalo laskavo o svom gradu. Rim je predivna igraonica, ali i zamka koja promovira ispraznost. Atribut vječnog grada zaradio je ne samo zbog činjenice što postoji odavno, već i zato što ne tolerira bilo kakvu promjenu. Jep se pohvali da su njegove zabave, koje završavaju uz ples „vlakića“, najbolje u Rimu zato jer ne vode nikuda. Čujemo loša mišljenja, no grad nam je prikazan na toliko divan način da nam je teško povjerovati u istinitost tih negativnih tvrdnji. Vođeni virtuoznom režijom i savršeno tempiranom montažom razgledavamo muzeje, amfiteatar, katedrale, šetnice i fontane u potpunosti osjećajući duh grada i prostora. Grad ima velik utjecaj na društvo, ali ne bi se trebao smatrati odgovornim za zastranjivanje svojih stanovnika. Prikazano nam je i pozitivno i negativno. Svjedočimo bizarnom tretmanu pomlađivanja u kojem „profesor“ u bijeloj kuti, koji preferira da ga pacijenti nazivaju „prijatelju“ ili „ljubavi“, uštrcava injekcije botoksa vjernoj klijenteli koja može platiti 700 eura po tretmanu. Za one koji mu nisu vjerni, puna cijena je 1200 eura. Kao čistu suprotnost tome imamo posjet foto-izložbi umjetnika, koji je nastavio ideju započetu od strane svog oca i fotografirao se svakog dana te je od tih fotografija upriličio izložbu, koja na prirodan i divan način prikazuje stvaran proces starenja. Zadivljujuće je i apsolutno nezaboravno razgledavanje unutrašnjosti najljepših zdanja Rima uz pomoć Jepova poznanika, prijatelja princeza, koji raspolaže ključevima tih objekata. Izuzetno je dirljiva epizoda o starijem bračnom paru, plemićima na najam, koji za svečane prigode glume obitelj Colonna di Reggio. Nakon što odrade „gažu“, grofica posjeti nekadašnju obiteljsku palaču koja je sada preuređena u muzej. Gleda svoju kolijevku u izlogu slušajući snimljeni komentar za turiste o njezinom bezbrižnom djetinjstvu i financijskom krahu obitelji. Tvrdnju da je Rim čisti kolektivizam Jep smatra totalnom besmislicom. A opet, Jep je svačiji prijatelj i savjetnik. U genijalnom prizoru drži predavanje kako se treba ponašati na sprovodu koji je, naravno, značajno društveno događanje. Zabranjeno je plakati da se ne zasjeni tuga obitelji preminulog. To bi bilo nemoralno, a opet, sasvim je moralno izustiti pomno osmišljenu patetičnu i lažnu frazu izražavanja sućuti. Toni Servillo briljira u glavnoj ulozi posrnulog pisca, bogataša savršeno prilagođenog samodopadnom društvu i ženskara iz kojeg probija ljudskost i empatija.

La grande bellezza004

Sorrentino je u jednom intervjuu izjavio da mu nije bila namjera kritički se osvrnuti na moderno društvo, već ga sagledati s iznenađenjem i razonodom.  Nešto poput pogleda na ljudske slabosti sa suosjećajnim osmjehom, jer sasvim je ljudski željeti sačuvati mladost pod svaku cijenu ili željeti postati umjetnikom iako nemaš dara za to. Osoba se može nazvati zrelom tek kad postane izbirljiva, kad nauči razaznati bitno i nebitno u životu i oslobodi se svega što nije esencijalno. Jep koristi ironiju da ismijava i ponižava ljude koji ga okružuju. To je njegovo oružje ili, bolje rečeno, strategija kojom se nosi s vlastitim slabostima. Ta strategija mu ipak ne uspijeva uvijek. U prizoru kad ga djevojčica koja se sakrila u kapelicu upita „Tko si ti?“ na što sama odgovori riječima: „Ti si nitko“, Jep ostaje bez teksta. Isto se desi u razgovoru sa mentalno nestabilnim sinom prijateljice. Mladić zabrinuto citira Prousta i Turgenjeva, na što mu junak filma, cinik, odgovori da ne smije shvaćati pisce tako ozbiljno i da je život previše kompliciran da bi ga pojedinac razumio. Prijateljičin sin mu na to odvrati komentarom: „Samo zato jer ti ne shvaćaš, ne znači da drugi ne mogu shvatiti.“ U Rim dolazi afrička misionarka, sestra Marija, koja uskoro treba biti proglašena sveticom. Nekoć davno pročitala je Jepov roman koji joj se svidio, pa pristaje „gostovati“ u njegovoj kući. Iznimno je duhovita scena u kojoj se kardinal pohvali da ima čast večerati sa sestrom Marijom. Kolega ga upita: „Kod Svetog Oca?“, na što kardinal odgovori: „Ne, kod Jepa Gambardelle.“ Sestra Marija je čista manifestacija discipline tako da Jep nema strategiju u komunikaciji s njom. Kad će ga na balkonu stana iznad Koloseuma, kojeg je privremeno okupiralo jato flamingosa, upitati zašto nikada nije napisao drugu knjigu, Jep će odgovoriti: „Tražio sam veliku ljepotu ali… nisam ju našao.“ Naš junak zatim odlazi na otok svoje mladosti, na mjesto uz svjetionik gdje je kao 18-godišnjak doživio svoje prvo seksualno iskustvo sa djevojkom koja je bila i ostala ljubav njegovog života. Nostalgija je jedina zanimacija za one bez vjere u budućnost, recitirat će Jepov prijatelj, ali Jep kasnije optimistično izjavi: „Budućnost je veličanstvena.“

La grande bellezza005

Uz zvukove divne skladbe The Beatitudes Vladimira Martynova u izvedbi kvarteta Kronos klizimo niz rijeku Tiber nakon što se Jep Gambardella oprostio od nas riječima: „Tako sve završava, smrću. Ali najprije je bio život, skriven iza bla-bla-bla… Sve je slegnuto ispod brbljanja i galame. Tišina i osjećaj. Uzbuđenje i strah. Prolazni i povremeni bljeskovi ljepote usred bijede i ljudske patnje. Sve to leži skriveno ispod nezgrapne slutnje smisla postojanja na ovom svijetu, bla-bla-bla… Ispod je ispod. Ne opterećujem se time što je ispod. Dakle neka roman započne. Poslije svega to je samo trik. Samo trik.“ Da, trik. Poput žirafe koja nestaje. Predivna fantazija, poput ovog filma. U modernom društvu postalo je normalno da dijete ne smije postati veterinar jer se to ne poklapa s ambicijama njegovih roditelja ili da sredovječne žene procjenjuju svoju vrijednost brojem lajkova ispod golišavih fotografija koje postavljaju na društvene mreže. Ni svećenici, kao ni kardinali koji bi mogli postati papom, često nemaju odgovor na ona najbitnija duhovna pitanja. Mogu eventualno udijeliti koji dobar kulinarski recept… ali i u tome leži ljepota. Ljepota je svuda. U slučajnim susretima na stepenicama uz razmjenu osmijeha, u mladenačkim ljetnim ljubavima, u čaši vina nakon završenih kućanskih poslova, u gledanju televizije s voljenom osobom, u ranom lijeganju u krevet, u cjelonoćnom  provodu, u samotnoj šetnji usnulim gradom, u građevinama koje čine taj grad, pa i u obožavanju filma o promašenom životu. Ljepota ima tu moć da čak i isprazno, barem privremeno, učini značajnim. Život je velika ljepota, a Velika ljepota je film koji na emocionalnoj razini nadmašuje slavni La dolce vita na koji često aludira. I ne zaboravite, s vremena na vrijeme, prijatelj treba pomoći prijatelju da se opet osjeća kao dijete. Korijeni su važni. Potrudite se i prije penzionerskih godina shvatiti da nemate vremena raditi stvari koje ne želite.

Facebook Comments

Odgovori

Vaša email adresa neće biti objavljena.