Register
A password will be e-mailed to you.
AVANTI! (1972.)
ORIGINALNI NAZIV: Avanti!; REŽIJA: Billy Wilder; SCENARIJ: Billy Wilder & I.A.L. Diamond; GLUME: Jack Lemmon, Juliet Mills, Clive Revill, Edward Andrews, Gianfranco Barra, Franco Angrisano; SNIMATELJ: Luigi Kuveiller; GLAZBA: Carlo Rustichelli; TRAJANJE: 140 min.
OCJENA8
8OCJENA AUTORA
Ocjena čitatelja: (1 Ocjena)
7.5

avanti001

Zavežite cigarete i ne pušite pojas. Hvala na trpljenju!

Uvodnoj špici filma prethodi četverominutni vizualni geg nalik onima iz nijemih filmova. Jack Lemmon užurbano se ukrcava na avion. Nosi karirane hlače, ružičastu majicu i crvenu vestu. U avionu primijeti starijeg muškarca u odijelu, sjedne do njega i šapatom mu nešto predloži. Njih dvoje potom odlaze zajedno u skučeni avionski WC. Ostali putnici (među njima i rimokatolički kardinal) postaju znatiželjna publika i s nestrpljenjem očekuju razvoj situacije.  Dvojac izlazi iz WC-a i publika primjećuje da su zamijenili garderobu. Stariji muškarac sada nosi karirane hlače i crvenu vestu, a Lemmon klasično odijelo. Ugledavši taj prizor kardinal se u šoku prekriži. Nakon uvodne špice saznajemo da je Lemmon, junak filma, igrajući golf doznao da mu je otac poginuo u Italiji i nije se stigao prigodno obući prije leta te je stoga predložio razmjenu odjeće. Znači, u središtu priče imamo mrzovoljnog i svadljivog američkog biznismena, Wendella Armbrustera, koji putuje u Italiju kako bi pokupio tijelo svog oca stradalog u prometnoj nesreći. Na putu do hotela on upoznaje Engleskinju, Pamelu Piggott, koja je došla pokupiti tijelo svoje poginule majke. Njegov otac i njezina majka bili su ljubavnici koji su se potajno nalazili na Ischiji svakog ljeta posljednjih desetak godina.  Naravno, malo pomalo, djeca poginulih ljubavnika i sami se zbližavaju rekonstruirajući preljubnički odmor svojih roditelja. Avanti! nam od prvih minuta servira seksualne aluzije, komediju zabune i zanimljivu igru riječi kroz loš engleski talijanske stjuardese. Znači, svi zaštitni znakovi velikog Billyja Wildera su prisutni. Nažalost, u ovom slučaju, to nije filmu zagarantiralo uspjeh.

avanti002

Ne očekujem finoću, ipak ste Amerikanac.“

Jedan od prigovora na Avanti! odnosio se na minutažu. Film traje skoro dva i pol sata što je, po mnogima, predugo. Wilderov prethodni film Tajni život Sherlocka Holmesa drastično je skraćen (izmrcvaren bi možda bio primjereniji izraz) prije premijere, no srećom tu je sudbinu ova komedija uspjela izbjeći. Avanti! drži svoj tempo koji je spor ali funkcionira jer povećava ugođaj lijenog i ugodnog, toplog ljeta. Bilo je i onih koji su u filmu prepoznali mizoginiju. Jedan od razloga tome česte su šale na račun težine glavnog ženskog lika, no te se šale mogu prihvatiti i kao kritika nametnutih standarda ljepote, a sve u službi komedije. Zamjerali su filmu i na politikanstvu (spominju se Kissinger, Nader pa i Mussolini). Glavni lik je nesimpatičan desničar. Stranci su izrazito anti-američki nastrojeni. Kritičari su nakon premijere u tome iščitali kritiku Vijetnamskog rata.  Scenarij je adaptacija ne pretjerano uspješne broadwayjske predstave Samuela Taylora (čiju je uspješnicu Sabrina Wilder ekranizirao 1954.). Doduše, 1975. Taylor će odraditi preinake svoje drame, preimenovati ju iz Avanti! u Dodir proljeća, i uspješno ju upriličiti u londonskom West Endu. Iako je redatelj uštedio 100 000 dolara budžeta, Avanti! je podbacio na kino blagajnama s gubitkom od 700 000.  Film je uz jedva prosječne kritike ostvario i mlak odaziv publike. Ni Wilder nije bio u potpunosti zadovoljan svojim filmom. Želio je snimiti film u duhu Leanovog Kratkog susreta, a krajnji rezultat nije bio toliko snažan.  Njegovim riječima: „Da je Avanti! ispao onakav kakvim smo ga zamislili kvalitetom bi bio u rangu Apartmana.“ Apartman je Wilderu 1961. donio Oscara za najbolju režiju i najbolji film i svakako se radi o uspjelijoj kombinaciji drame i romantične komedije, ali čisto gledajući komični efekt, tu Avanti! prednjači.

avanti003

Mrtvozornik dobro jede. Poznaje sve udovice.“

Povoda za komediju je mnogo. Jedan od njih je sraz kultura.  Primjerice, na Ischiji je uobičajena trosatna stanka za ručak tijekom koje nitko na radi. Talijan lijepo objasni: „Mi ovdje ne odjurimo u trgovinu po sendvič i Colu. Damo si vremena. Kuhamo tjesteninu, posipamo je parmezanom, pijemo vino, ljubimo.“ Amerikanac ga na to upita pa što onda rade uvečer, a Talijan spremno odgovori: „Vratimo se svojim ženama.“ Razlog za smijeh pružaju i razne birokratske zavrzlame. Za izvoz tijela potrebna je potvrda da preminuli nije umro od zarazne bolesti, potvrda da je tijelo balzamirano, mrtvačka putovnica, nadoknada za uništeni znak „oštar zavoj“, odšteta vlasnicima vinograda u koji je sletio automobil, specijalan nepropustan lijes obložen cinkom. Direktor hotela napomene da je teško nabaviti takav lijes. Klijent mu odgovori: „Ma iskopat ćete već negdje.“, na što će hotelijer šokirano: „Želite rabljeni?“ Braća Trotta pokušavaju povisiti odštetu za uništeni vinograd opisujući svoju tešku životnu situaciju: „Naše su dvije sestre prostitutke u Milanu. Ostale voze Ferrarije i Alfe. Naše sestre moraju raditi na biciklima!“ Osim duhovitih replika i dijaloga film sadrži i fizičku komediju tj. pokoji vizualni štos. Pogrebnik u sjajnom gegu dostojnom Chaplinove Skitnice štambilja dokumente potrebne za izvoz preminulog. Vidimo opatice koje su se nanizale pred kinom u koje idu gledati Hillerov Love Story. Upoznajemo čitav niz živopisnih likova. Osim spomenutih braće Trotta karikaturnog izgleda tu je još sobar Bruno, entuzijastičan fotograf,  koji obožava Ameriku iz koje je deportiran jer je honorarno radio za mafiju i njegova ljubavnica, brkata sluškinja Anna, koja želi da ju Bruno oženi jer je zatrudnjela. Tu je i 90-godišnji barun koji dolazi u hotel još od prije 1. svjetskog rata i svaki put dovodi sve mlađe i mlađe medicinske sestre s kojima tulumari. Ipak, duša filma je apsolutno genijalan Clive Revill kao Carlo Carlucci, upravitelj hotela. Kad mu za hotel kažu da nije poput Hiltona, on ponosno uzvrati: „Prihvaćam kompliment!“ Vjerni gosti njemu su poput obitelji i nema što za njih nije spreman učiniti. Uloga je prvo ponuđena slavnom Talijanu, Marcellu Mastroianniju, koji ju je, srećom, odbio i time dozvolio Revillu da briljira.

avanti004

Italija nije zemlja, već emocija.“

Avanti! je talijanski film koliko i američki. Snimljen je na Amalfijskoj obali tijekom ljeta 1972. Tek malobrojne scene odrađene su u studiju u Rimu. Lokacija s prekrasnim pogledom na napuljski zaljev, Vezuv i Pompeje iznimno je atraktivna. Pravo mjesto za odmoriti um i prizdraviti tijelo. Suncem obasjan otok Ischija čista je suprotnost tmurnom Londonu i Baltimoreu, gradovima iz kojih dolaze glavni likovi. Ljudi su također opušteniji i srčaniji što je zorno prikazano u prizoru turističkog razgledavanja mjesta kočijom: djeca trčkaraju uličicama, majka doji dijete ispijajući sok u prepunom kafiću na otvorenom, pohotni ribari ganjaju žene. Odlična poletna glazbena tema Carla Rustichellija savršeno se uklopila u to okruženje. Juliet Mills, u ulozi sentimentalne plavuše opterećene svojom težinom, izjavi: „Na talijanskome sve zvuči kao da je iz opere.“ Wilder je koristio talijansku ekipu i iza kamere koja je bila zadivljena prijateljskom atmosferom na setu i redateljevom preciznošću. Redatelj je iz Amerike poveo glumca Jacka Lemmona. Radi se o njihovoj petoj suradnji (još će dvije uslijediti). Prema Wilderu igranje romantičnih prizora jedina je Lemmonova glumačka slabost. Smatrao je da je za ovaj film izvukao maksimum glumčeve romantičnosti.  Netipično za Wildera Avanti! sadrži i ponešto golotinje. Lemmon i Mills sunčaju se „poput tuljanića“ nakon plivanja u moru bez ijednog komadića odjeće. A opet, karakteristično za Wildera, i ovdje se pozabavio razlikom između spolova i poigravanjem stereotipima. Sa muškog stajališta povremene seksualne avanture su opravdane sve dok nema emocionalnog povezivanja, dok je iz ženske perspektive emocionalno povezivanje jedino što može opravdati preljub.

avanti005

Što možete više poželjeti?“

Malo je autora koji mogu s toliko duha i vještine, u jednom jedinom filmu, kombinirati slapstick, geg, screwball, romantičnu i crnu komediju. Wilder u Avanti! to čini s lakoćom. Jedan od rijetkih koji je u posljednje vrijeme uspješno spojio gotovo sve podvrste filmske komedije bio je Wes Anderson sa genijalnim Grand Budapest Hotelom. Andersonu je poredba s jednim od najboljih režisera svih vremena svakako najbolji mogući kompliment, a Wilderu će možda ta poredba priskrbiti pažnju nekoliko novih filmskih znatiželjnika. Svestrani je redatelj tu pažnju itekako zaslužio, baš kao i ovaj film koji se ne ubraja u njegova remek-djela ali ga možemo bez ustručavanja ubrojiti u vraški zabavna ostvarenja sedme umjetnosti. Ako vam je kojim slučajem promaklo, avanti u prijevodu s talijanskog znači naprijed, tako da vas i sam naslov poziva da otvorite ta vrata koja vode do kvalitetnih filmskih emocija i pokojeg dobrog savjeta. Recimo, onog kako je dob tek stanje svijesti i da čak i smrt ponekad može biti lijepa. Pogotovo ako vas snađe na sredozemnom otoku, u vrhuncu sezone, za tople večeri uz pun Mjesec i osobu koju volite. Užitak gledanja možete povećati i prepoznavanjem mnogih pop-kulturnih referenci (Batman, parafraziranje slavnog: „0vo što imamo ovdje je neuspjeh u komunikaciji“ iz Rosenbergovog Cool Hand Lukea). Teško je ne zaljubiti se u film autora koji toliko dobro poznaje svijet i ljudsku narav.

Facebook Comments

Odgovori

Vaša email adresa neće biti objavljena.