Register
A password will be e-mailed to you.
DOLAZAK (Arrival, 2016.)
ORIGINALNI NAZIV: Arrival; REŽIJA: Denis Villeneuve; SCENARIJ: Eric Heisserer; GLUME: Amy Adams, Jeremy Renner, Forest Whitaker; SNIMATELJ: Bradford Young; GLAZBA: Jóhann Jóhannsson; TRAJANJE: 116 min.
OCJENA10
10OCJENA AUTORA
Ocjena čitatelja: (14 Votes)
6.8

arrival-001

Dvanaest svemirskih letjelica ovalnog oblika pojavljuje se na različitim lokacijama diljem svijeta. Američka vlada angažira najbolju svjetsku lingvisticu Louise Banks i fizičara Iana Donnellyja da otkriju dolaze li svemirci u miru ili su neprijateljski nastrojeni. Uvod Dolaska ujedno je i zaplet tako da je gledatelj od samog početka uvučen u središte zbivanja. Film je ekranizacija kratke priče Teda Chianga naslovljene Story of Your Life (Priča tvog života). Takav je trebao biti i naslov ekranizacije koja je naposljetku ipak preimenovana u Arrival pošto originalni naslov nije dobro sjeo testnoj publici. Lako je zaključiti da se radi o filmu o prvom kontaktu s izvanzemaljskom vrstom. Slobodno se možemo poslužiti i pojmom kubrickovska vizualizacija jer je već i iz najave jasno da Dolazak obiluje vizualnim stilom jakih kontrasta i strogom kompozicijom, tj. karakterističnom filmskom estetikom slavnog redatelja 2001.: Odiseje u svemiru. Villeneuveov film kritičari uspoređuju s ponajboljim ostvarenjima žanra što je samo po sebi znak da se radi o kvalitetnom ostvarenju. Dapače, Arrival svojom izuzetnom porukom i genijalnim načinom na koji nam je prenesena nadmašuje neke, sada već klasike žanra, slavnih redatelja kao što su Spielberg ili Zemeckis. Velika je vjerojatnost da će, ako ne prije onda za koje desetljeće, savršeni kadar filmski znalci nazivati i villeneuveovskim. Vizualna impresivnost nije jedina kvaliteta filma koji, između ostalog, progovara i o važnosti komunikacije tj. međusobnog razumijevanja. To dočarava odlična dosjetka o lažnom porijeklu riječi klokan, a znakovito je i ime koje lingvistica nadjene kćeri – Hannah, palindrom koji, bez obzira s koje strane se čita, daje jednako značenje.

arrival-002

Dolazak ima dodirnih točaka s ranijim redateljevim filmom Neprijatelj. Oba filma rađena su prema književnom predlošku. Glavni likovi, između ostalog, podučavaju na sveučilištu. Priča se ne odvija linearno. Izgled heptapoda podsjeća na paukolike šetače Torontom. Muškarac nema dovoljno hrabrosti da se suoči s budućnošću. Žena je zrelija, emocionalno i intelektualno snažnija. Kao što je u Enemyju odlično iskorišten motiv Möbiusove trake, tako je u Arrival genijalno ukomponirana Sapir-Whorf hipoteza koja govori o tome da jezik determinira stvarnost, da samo ono za što postoji izraz, može postojati i u stvarnosti. Ono što se ne može izreći, ne može ni postojati. Whorf tvrdi da je kultura velikim dijelom determinirana jezikom, da različite kulture različito percipiraju svijet. Znači, kad savladaš drugi jezik počinješ drugačije razmišljati. Villeneuve kroz svoje filmove na nenametljiv način predstavlja zanimljive teze i gledatelju pruža mogućnost istraživanja, ukoliko poželi saznati više. Filmovi su mu tematski poprilično različiti no sadrže lako prepoznatljiv autorski pečat. Njegov prethodni film Sicario govori o prokletstvu dok Arrival priča o spasenju i oba filma sadrže intrigantne tunelske prizore. Motive koji ga fasciniraju ovaj talentirani Kanađanin s lakoćom ukomponira u suštinski apsolutno različite filmove, drži se svog stila ali ga i razvija, pa ga bez ikakvog ustručavanja možemo nazvati filmskim autorom u punom smislu te riječi. Ideja o nastavku Blade Runnera više ne djeluje toliko suludo s obzirom da je on na čelu projekta.

arrival-003

Villeneuve je želio da vizualan dojam filma bude „kao da se odvija na ono kišno jutro kad si kao dijete putovao u školu i sanjario gledajući u oblake kroz prozor autobusa.“ U postizanju tog efekta prljavog izgleda, snimatelju Bradfordu Youngu uzor je bila skandinavska fotografkinja Martina Hoogland Ivanow, posebice njezina zbirka fotografija Speedway. Skladatelj Jóhann Jóhannsson je na glazbi za film počeo raditi i prije samog početka snimanja. Ovo je njegova treća suradnja s Villeneuveom koji se intenzivno uključuje u stvaranje glazbe za svoje redateljske projekte. Glavnu ulogu lingvistice maestralno je odigrala Amy Adams, sjajna glumica koja je filmsku 2016. obilježila i odličnom izvedbom u Nocturnal Animals Toma Forda. Ona je srce Arrivala i odlično predstavlja ono najbolje što čovječanstvo ima za ponuditi. Partner joj je Jeremy Renner, u za sebe netipičnoj ulozi, koju je vješto iznio. Uvijek zanimljiv Forest Whitaker, svestran glumac bogate karijere, uvjerljiv je kao brigadir američke vojske. Velika je pažnja posvećena izgledu svemirskih posjetitelja koji su kombinacija hobotnica, kitova, slonova i pauka. Redatelj je želio da izgledaju poput stvorenja iz nadrealnih snova ili noćnih mora. Scenaristički posao Eric Heisserer odradio je toliko dobro da je uspio nadmašiti originalnu kratku priču sitnim, a opet značajnim, preinakama. Autor predloška to mu nije zamjerio i Arrival smatra dobrom adaptacijom i općenito kvalitetnim filmom.  Villeneuve je od Heisserera zatražio da kao zadnju repliku u razgovoru između Louise i generala Shanga napiše „rečenicu koja će spasiti svijet“. Scenarist je tjednima razmišljao o toj replici koja u filmu biva izgovorena na mandarinskom jeziku i koja je prema redateljevoj odluci u završnoj verziji ostala neprevedena. Ona glasi: „U ratu nema pobjednika. Samo udovica.“

Martina Hoogland Ivanow – fotografija iz zbirke Speedway

martina-hoogland-ivanow-fotografija-iz-zbirke-speedway

Prema prvoj varijanti scenarija izvanzemaljci su čovječanstvu trebali darovati raznu naprednu tehnologiju. Svaka od letjelica podijelila bi jedinstvenu tehnologiju na raznim lokacijama diljem svijeta. Tako bi Amerika dobila putovanje brže od svjetlosti dok bi ostalim zemljama bila poklonjena mogućnost manipulacije gravitacijom, stvaranja vode iz zraka, svemirske koordinate i slični darovi. Nakon što je odgledao Interstellar, Villeneuve je od scenariste tražio da izmijeni „darove“ kako bi se izbjegla sličnost s Nolanovim filmom. Znači, Villeneuveova je zasluga što se u Arrivalu u prvi plan stavlja čovjek, a ne tehnologija kao što je to slučaj u Interstellaru. Sličnost ova dva filma je u tome što se u oba velika pažnja posvetila detaljima i znanstvenoj točnosti.  Za Dolazak je kreirana svojevrsna logogramska biblija sa stotinjak funkcionalnih znakova od kojih je njih sedamdesetak i korišteno u filmu. Znanstvenik i inovator Stephen Wolfram i njegov sin Christopher unajmljeni su kao savjetnici sa zadaćom provjere uvjerljivosti terminologija i opisa. Ipak, humanizam u Dolasku višestruko nadjačava tehnologiju i znanost. Villeneuve iznimno vješto, s velikom finoćom i elegancijom, manipulira emocijama gledatelja za razliku od Nolana koji u svom SF-u na pomalo usiljen način izvlači emocije zbog čega u direktnom srazu Arrival ipak nadjačava Interstellar. To ne umanjuje kvalitetu odličnog Nolanovog filma, no Arrivalu priskrbljuje status remek-djela.

arrival-004

Danas je već (iako bi možda tek bio primjereniji veznik u ovom slučaju) svaka iole inteligentna osoba svjesna negativnih posljedica djelovanja čovjeka, kako na svijet prirode tako i na sve ostale žive organizme na planeti, uključujući i vlastitu vrstu. Svakodnevno, na globalnoj i lokalnoj razini, svjedoci smo ljudske gluposti i ravnodušnosti zbog čega je gotovo nemoguće povjerovati da će se čovječanstvo održati bez intervencije nekog ili nečeg inteligentnijeg, „većeg“ od nas. Villeneuveov film stiže u pravo vrijeme nudeći poticaj odozgo i na kraju uspijeva roditi vjeru u čovječanstvo genijalno ispričanom pričom o snazi jedne majke. Majka kaže svojoj kćeri da je nezaustavljiva jer je sposobna stvarati poeziju i osvajati trofeje u natjecanjima u plivanju. Time djevojčica nadahnjuje ljude i utječe na okolinu stoga se odluka junakinje filma ne može smatrati isključivo sebičnom jer je njome obogatila svijet. Arrival je znanstveno-fantastični film godine i egzistencijalno-humanistički film desetljeća, stoga, ako pripadate skupini onih koji vole istraživati unutrašnji svemir čovjeka, ovu filmsku poslasticu svakako si zaslužujete priuštiti.

 

Facebook Comments

One Response

  1. Mario Sremec

    Dao sam 7,5 Arrivalu. Najprije sam mislio ocijeniti ispod sedmice, jer me tijekom gledanja (dva puta) nije oduševio. Tek naknadno, u nekim razmišljanjima, vrednujem više taj sjetni ton filma.
    Gdje se ovdje krije Velika Ljepota?
    Nema jet-seta, blještavih partyja, traganja i gubljenja u ispraznosti, a ima nerazumijevanja, straha, rascjepkanosti, razdvojenosti i beskrajne tuge. Villeneuve je sve podredio sjeti i postigao “tužnu fotografiju” (koja me, ipak, iritirala podosta svojom “zamagljenošću”, odsustvom prozračnosti i svjetla) i “tužnu glazbu”. Pa ipak, poantu moramo označiti kao vedru. Sve to što vidimo u filmu, sve je to, na kraju krajeva, Velika Ljepota. Naposljetku je i sjeta i strah i bol afirmacija života.
    No, Dolazak možemo čitati još vedrije. Uobičajeno je tumačenje da Louise vidi budućnost te zna da će njena curica umrijeti. No, završetak uopće nije tako isključiv; on je pomalo dvosmislen. Posljednja replika filma je jedno veliko DA; “da, hoću dijete”, biram život i film završava. A početak kaže da je ona “mislila da je to početak djetetove priče”. Djetetova “priča” je da će umrijeti sa 14-15 godina, ali to ipak ona (majka) samo “misli”. Jer, “priča” se već jednom izmijenila, dapače, upravo zbog njene odluke da nazove Kineza. Bez tog poziva, “priča” je trebala biti drugačija, recimo, svjetski rat.
    I tu je taj dio koji nedostaje da bi meni ovo bilo remek-djelo. Imamo strah, i drhtanje, ali ne Strah i drhtanje. U ovaj je film moralo biti uključeno Kierkegaardovo djelo, koje upravo govori o paradoksu vjere. Kierkegaard analizira Abrahama, od kojega Bog zahtijeva da žrtvuje Izaka… i prema K. Abraham izdržava vjeru i dobije sve (jasno, K. čitavu stvar razvija na stotinu stranica, pa ovdje nije mjesto da se time detaljno bavimo, nego samo kao značajna paralela Louise-Abraham). Louise isto tako “zna” da će “žrtvovati” Hannah, a svejedno kaže… DA! Film završava, ali izvan ekrana možemo zamisliti da se i njena “priča” promijenila, da je dobila sve. Da je izdržala vjeru.
    Možemo to zamišljati, no, za finu zaokruženost fali u filmu odnos prema Bogu. Uvođenjem Boga u čitavu stvar, imali bismo čvršće temelje, priča bi jače stajala. Ovako je ostalo malo bljedunjavo, ostaje nedorečno ili napola rečeno (imamo određeni sraz društvenih (Louise) i prirodnih (Ian) znanosti). Zato 7,5.

    Reply

Odgovori

Vaša email adresa neće biti objavljena.