Register
A password will be e-mailed to you.
NOĆNE ŽIVOTINJE (Nocturnal Animals, 2016.)
ORIGINALNI NAZIV: Nocturnal Animals; REŽIJA: Tom Ford; SCENARIJ: Tom Ford; GLUME: Amy Adams, Jake Gyllenhaal, Michael Shannon, Aaron Taylor-Johnson, Laura Linney, Jena Malone; SNIMATELJ: Seamus McGarvey; GLAZBA: Abel Korzeniowski; TRAJANJE: 116 min.
OCJENA9.5
9.5OCJENA AUTORA
Ocjena čitatelja: (4 Votes)
9.2

Tom Ford slavni je modni dizajner, nekadašnji kreativni direktor Guccija i utemeljitelj vlastitog prestižnog brenda koji nosi njegovo ime. Tako možete, osim muških i ženskih odjevnih predmeta,  kupiti i Tom Ford naočale, parfeme, kozmetiku, torbe, pa čak i skupocjene mirisne svijeće. Čovjek definitivno ima stila i gomilu dizajnerskih nagrada da potkrijepi tu tvrdnju. 2005. pokrenuo je vlastitu filmsku produkcijsku kuću Fade To Black, a 2009. snimio svoj redateljski prvijenac A Single Man (Samac). S tom je hvaljenom romantičnom psihološkom dramom pokazao da se odlično snalazi i kao filmaš. Sasvim je jasno da se u pohvalama autoru neizostavno ističe sjajna scenografija, kostimografija i zavodljiva estetika. Nocturnal Animals, Fordov drugi film, također je impresivno stilizirano djelo. Uz to je i snažna psihološka drama, izuzetno zanimljivo ispričana ljubavna priča i nasilan triler s pametnim poigravanjem klišejima i eksploatacijskim motivima. Sve u svemu, pomno promišljen film koji zaokupljuje misli dugo nakon gledanja. Također, Noćne životinje su fikcija unutar fikcije tako da dobivamo dva odlična filma (s tri isprepletene priče) unutar jednog, oba interesantna na različit način i genijalno spojena u cjelinu. Ljudi,  dobro psihološki profilirani likovi, u Fordovom su filmu bitni i u tome leži ogromna razlika između Nocturnal Animals i izuzetno stiliziranog, a posve promašenog, Neonskog demona Nicolasa Windinga Refna. Usporedba je neizbježna, ne samo zato jer se radi o dva vizualno impresivna filma snimljena iste godine nego i jer Refn također koketira s eksploatacijskim filmom. Razlika je u tome što Refna ne zanima karakterizacija likova, svim se silama trudi šokirati publiku i vodi se „stil iznad suštine“ logikom. Ford gledatelju priušti znatno zanimljivija, zabavnija i značajnija dva sata filmske zabave.

Susan Morrow, vlasnica umjetničke galerije, prima paket u kojem se nalazi roman koji je napisao njezin bivši muž Edward Sheffield. Roman je naslovio Noćne životinje i posvetio ga njoj. Bili su u braku u studentsko doba prije dvadesetak godina i ta je veza pukla nakon što mu je ona, prema vlastitim riječima, napravila nešto neoprostivo. Susan naprosto ne može prestati čitati roman čiji je sadržaj duboko uznemiruje, a nama je predstavljen kao film u filmu. Tony Hastings putuje kroz Teksas sa ženom i kćeri. Naleti na trojicu lokalnih delikvenata koji ga izguraju sa ceste, ponize, otmu mu ženu i kćer, a njega ostave u pustoši. Motiv seljačina koje teroriziraju civiliziranog čovjeka uvelike je korišten u niskobudžetnim eksploatacijskim filmovima, ali i u kultnim djelima sedme umjetnosti kao što su Psi od slame Sama Peckinpaha ili Oslobođenje Johna Boormana. Ovdje je taj motiv pametno upotrijebljen kao način na koji Edward objašnjava Susan, a i gledatelju, kako je njezin „neoprostiv“ čin psihički djelovao na njega. Žena i kćer bivaju silovane i ubijene, a njihova tijela izložena na crvenom kauču usred teksaške pustopoljine, na mjestu kojem tako lijep kauč ne pripada. Ford ne koristi stilski namještaj isključivo kao šminku već kao asocijaciju na sadašnji život žene kojoj je priča posvećena. Tony preživi jer se sakrije kad se nasilnici vrate po njega i zbog toga ga izjeda osjećaj krivnje i nedostatka muškosti. Tu počinje postepeno razvijanje slabića u žestokog momka i taj nam proces dokazuje da je zapravo Susan indirektno pomogla romantičaru da se razvije u punokrvnog pisca.

Jake Gyllenhaal vješto interpretira dvije varijante Edwarda Sheffielda. Mladog romantičnog slabića i zrelog muškarca, autora romana. Edwarda zapravo i nema u priči koja se odvija u sadašnjosti, no njegova se prisutnost itekako osjeća. Jednim dijelom zbog kvalitetne režije, a drugim zbog još jedne vrhunske glumačke izvedbe Amy Adams, koja ostavlja dojam da je njezin bivši muž prisutan duhom iako ga ne vidimo u kadru. Teško je procijeniti koju je od dvije izuzetne ovogodišnje uloge Amy odradila bolje, ovu ili onu lingvistice u Arrivalu. Ovdje igra djevojku punu ideala koja sazrije u uspješnu ženu bez strasti. Kao što joj nagovijesti Laura Linney u sjajnoj epizodnoj ulozi majke: „Sve se žene s vremenom pretvore u svoje majke“. Njezin sadašnji muž, kojeg je odabrala jer su im se ambicije podudarale, više ne gaji nikakve osjećaje prema njoj, ima ljubavnicu i u financijskim je problemima. Gyllenhaal igra i Tonya Hastingsa, junaka romana koji, zajedno s ostalim likovima te fikcije unutar fikcije, predstavlja psihološki profil svog pisca Edwarda. Svi pišu o ničem drugom osim o samome sebi. Edward je tako utkao sebe i u lik vođe delikvenata, silovatelja i ubojicu Raya, kojeg odlično tumači Aaron Taylor-Johnson. Za pravdu se pokušava izboriti uz pomoć Bobbya Andesa. Njega genijalno interpretira Michael Shannon. On je teksaški provoditelj zakona i čovjek od akcije koji smatra da strašan zločin počinjen nad ženama zahtijeva odmazdu i ima ozbiljnu namjeru ostvariti pravdu. Ford je u kasnijim scenama Shannona oblačio u prevelike kostime kako bi izgledao mršaviji i time istaknuo činjenicu da je teško bolestan. U epizodnoj ulozi gledamo i Jenu Malone kao ekscentrično odjevenu zaposlenicu galerije koja mobitelom prati svoju bebu kod kuće i doima se više impresionirana aplikacijom koja joj to omogućava nego djetetom u kolijevci. Satiričan prikaz života modernih ljudi u par minuta. Jena je također poveznica s Neonskim demonom gdje je odigrala daleko ekstremniju ulogu.

Nakon što je pročitao roman Tony i Susan Austina Wrighta, koji mu se jako svidio, Ford je otkupio prava za adaptaciju. Adaptirati roman, koji obiluje unutarnjim monologom, u scenarij pokazalo se zahtjevnim poslom. Smjestio je radnju u svijet koji savršeno razumije. Svijet materijalizma i privilegiranih gdje se novac izjednačuje sa srećom. Ford je dio tog svijeta duži niz godina, no odrastao je u zapadnom Teksasu i Novom Meksiku, tako da je upoznat i s prizemnijim dijelom društva. Uz to, Ford je otvoreno gay pa mu odrastanje u sredini sa strogom definicijom muževnosti nije bilo nimalo lako. Nitko nije vjerovao da će osjećajan i plah tip poput njega uspjeti u životu. Sasvim je očito da je u Noćne životinje pretočio iznimno osobnu priču. Ford za život zarađuje dizajniranjem stvari koje se dobro i skupo prodaju, dok se filmom bavi iz strasti. U ovom slučaju, odradio je sve bez uplitanja velikih produkcijskih kuća tako da zadrži apsolutnu kreativnu slobodu. Osim ispred kamere, okupio je i kvalitetnu ekipu iza kamere.  Snimatelj Seamus McGarvey predivno je uhvatio jak kontrast između divljeg, zabačenog Teksasa i uglađenog urbanog Los Angelesa. Glazba Abela Korzenioskog savršeno odgovara priči i priziva u sjećanje skladbe velikana filmske glazbe, Bernarda Herrmanna. Montaža je sugestivna i efektna. Svi elementi sklopljeni u cjelinu tvore zaista dojmljiv film.

Noćne životinje je u suštini psihološki neo-noir. Ovo zapravo i nije film o osveti već o pokušaju nadvladavanja traumatičnog iskustva iz prošlosti. Ne znamo točno koliko je taj pokušaj bio uspješan za našeg junaka. Mogli bismo njegov nedolazak na dogovoren sastanak s bivšom ženom na samom završetku priče protumačiti kao pobjedu nad samim sobom, znak da je konačno spreman ostaviti iza sebe ono što ga je proganjalo zadnjih dvadesetak godina. Gledateljima je otvorena mogućnost različitih interpretacija, što je dodatan plus filmu. Edward u romanu kroz negativca progovara: „Nitko se ne može izvući s onime što je ona učinila.“ , no nije na njemu da je kazni. Jako je dobro dočarana ta njegova zbunjenost i očaj zbog osjećaja bespomoćnosti. Susan vodi isprazan život, u potpunosti je izgubila životni elan i umjetnost joj se svodi na, kako nam zorno prikaže uvodna špica, pretile starice koje potpuno gole skakuću s prskalicama u rukama. Postoji li gora kazna? Dobili smo brutalan prikaz kako je odluka iz mladosti definirala živote dvoje ljudi. Bez imalo kiča, bez eksploatacije koja je sama sebi svrha, sa puno stila, odličnom karakterizacijom i glumačkim izvedbama, drugim riječima, pomno promišljen i vješto realiziran film koji zaslužuje svoje mjesto na top listama najboljih ostvarenja 2016. godine. Na kraju krajeva, radi se o filmu koji je na filmskom festivalu u Veneciji svom redatelju priskrbio veliku nagradu žirija.

Facebook Comments

Odgovori

Vaša email adresa neće biti objavljena.